utorak, 18. prosinca 2012.

Topla čokolada za kišni dan...

...ma za bilo koji dan jer čokolada je idealna za svaku priliku! :)

Ali ovaj topli napitak meni ipak najdraži u ovo hladno zimsko razdoblje kada u Rijeci prevladava bura ili kiša.

Evo što će vam trebati za 2 osobe.

- 4 reda tamne čokolade
- 2 dl vrhnja za šlag
- 3 dl mlijeka

Nedavno je u Plodnama na sniženju bila ova tamna čokolada pa sam je uzela jer sam znala da tijekom božićnog razdoblja treba iskoristiti svaku priliku kada je čokolada snižena jer je se uvijek može iskoristiti za neki kolač.

Svrha vrhnja za šlag je da zgusne samo smjesu za toplu čokoladu ali i da od dijela vrhnja napravimo šlag za staviti po vrhu tople čokolade.

Evo i postupka:

U posudi na laganoj vatri zagrijte mlijeko i polovicu vrhnja za šlag (1 dl). Dok se oni griju, narežite na sitnije komadiće čokoladu, 2 reda čokolade po šalici.
Kada vidite da su vrhnje i mlijeko zavreli, ugasite vatru i dodajte im čokoladu. Pustite dvije - tri minute da odstoji jer će biti lakše otopiti čokoladu nakon što malo odstoji.
Promiješajte dobro čokoladu da se stvori jednolična čokoladna smjesa i ulijte je u vašu šalicu.



 Za kraj dodajte šlag i malo naribane čokolade po vrhu.
(Ja ne štedim na šlagu jer ako već radim svoju domaću toplu čokoladu onda bolje da je najbolja što može biti :) )


Ako nemate tamnu čokoladu pri ruci ili vam se ne da topiti čokoladu, napravite jedostavno kakao sa toplim mlijekom i dodajte malo šlaga. Isto će biti jako ukusno!

nedjelja, 16. prosinca 2012.

Snježna idila u Rijeci

Kakve li razlike u vremenu u posljednji tjedan dana u Rijeci. Prošle subote sam se probudila i ugledala snježnu idilu ispred zgrade, dok je danas, svega tjedan dana kasnije, u Rijeci sve nekako trulo, beživotno, kišno.

Mi koji živimo na moru ili volimo ili ne volimo snijeg jer nam otežava kretanje na što nismo navikli, ali ja spadam među one koji snijeg obožavaju i najradije bi da je sve bijelo barem tri mjeseca u godini, osobito tijekom božićnih blagdana.

Još uvijek se nadam bijelom Božiću.
Jedna od karakteristika života na moru je i opća panika koja zavlada kada padne snijeg. Svi pohitaju u supermarkete ne bi li se opskrbili hranom, kao da će taj isti snijeg trajati tjednima, a ne svega nekoliko dana.

Meni je subota inače dan kada si dam vremena i malo prošvrljam po supermarketu, ali na kraju uvijek nekako gravitiram prema istim namirnicama od kojih najradije sebi pripremam obroke tijekom sljedećih nekoliko dana.

Pa evo i slike da vidite što ja to inače kupujem. K tome bih još dodala i pršut i sir te špek hamburger, ali je ovoga puta bila tolika gužva u supermarketu da nisam imala volje čekati u redu. Ako u supermarketu ima povoljno za kupiti svježih gljiva onda i njih obavezno kupim.

Za mene je zima vrijeme kada osobito pokušavam pojačati imunitet zbog prehlada i gripe, pa zato i kupujem više limuna, naranči, jabuka i banane jer si volim cijediti sok ili raditi frape. Volim kupiti i razno povrće jer si od njega mogu napraviti brze i ukusne juhe ili maneštre. Za salate ste već mogli primijetiti da ih volim, osobito obročne pa tome služi matovilac, cherry rajčice i zelena salata, ali i kukuruz te piletina. Kruh kupim jednom tjedno jer ga ne jedem često, ali jako volim hrskavi francuz pa ako već kupujem kruh, onda kupim baš njega.

Danas kod nas pada kiša i jako je maglovito pa poslijepodne provodim u stanu, pijući nescafe i čitajući knjige za nadolazeći ispit. Kuham samo za sebe pa neće biti ništa komplicirano. 

Veselite li se nadolazećim blagdanima? Ja jedva čekam sljedeći vikend jer odlazim doma na par dana kod roditelja. Za blagdane mi je nekako najljepše biti doma!

subota, 8. prosinca 2012.

Maneštra s piletinom i povrćem

Stigla je prava zima u Rijeku. Snijeg je prekrio ceste, a što bolje paše uz niske zimske temeprature od tople juhe ili maneštre?

I tako sam ja jutros rano navukla toplu jaknu, šal, rukavice i kapu i opreznim korakom po snijegu otišla do obližnjeg supermarketa po namirnice za današnju maneštru s piletinom i povrćem.
Sama priprema je jednostavna, brza, a jelo jako ukusno. Idealno za snježni dan!

Evo što je potrebno za ovo jelo za 2 osobe:

- 1 komad pilećih prsa
- 1 crvena paprika
- cijela kantica graha
- cijela mala kantica kukuruza ili 1/3 veće kantice
- pelati
- paštica za juhu
- 1/5 litre pilećeg ili povrtnog temeljca
- polovica kapule
- 2 češnja češnjaka
- sol, papar
- pola žličice ljute mljevene papričice
- sok od pola limuna
- peršin
 

Prije nego krenete s kuhanjem, pripremite sve sastojke - narežite na sitno papriku, kapulu i češnjak te otvorite konzerve.


Na malo ulja i laganoj vatri popržite sitno nasjeckanu kapulu i češnjak.  Dodajte i sitno nasjeckanu papriku.


Dodajte i na komadiće nasjeckana pileća prsa i posolite kako bi kapula i paprika postile tekućinu. Pustite da se lagano prži dok piletina ne bude termički obrađena - barem 10 minuta!
Da biste provjeriti je li piletina gotova, bitno je da su svi komadići podjednake veličine te uzmite jedan komadić i prerežite ga da provjerite je li još uvijek roza iznutra. Ako nije, onda možete početi dodavati ostale sastjke, a ako je onda pustite još neko vrijeme da se prži.

Kada je piletina gotova, dodajte pelate i polovicu temeljca. 
 

Dodajte grah koji ste pretkodno ocijedili i isprali u vodi te pašticu za juhu po vašoj želji. Dobro izmiješajte smjesu i poklopite te pustite da se paštica skuha. 

Miješajte smjesu svakih par minuta da vam se povrće ne bi zalijepilo za dno. Dodajte i ostatak temeljca jer će s kuhanjem ispariti dobar dio tekućine.
 

Kada je paštica skuhana i ostalo se povrće smekšalo, dodajte začine  - sol, papar, mljevene ljute papričice, soka od pola limuna koji će dati malo svježine jelu te peršin.
 

Odmah nakon kuhanja poslužite i dodajte croutonse i čak i malo ribanog mekanog sira.
 

SAVJET: Ako mislite da vam je maneštra ispala malo rjeđe nego što biste možda htjeli onda dodajte malo brašna da se smejsa zgusne!
Ako želite ovu maneštru napraviti za više osoba, samo povećajte količinu kukuruza, piletine, paštice i dodajte cijelu litru temeljca. Ovo je igra sastojaka tako da sve ovisi čega vi više želite dodati i što uopće imate u hladnjaku ili smočnici na raspolaganju. Ne možete pogriješiti!
 
 
Dobar tek vam želim!

petak, 7. prosinca 2012.

Kremasti rižoto s gljivama

Godinama nisam bila ljubitelj domaćeg rižota jer mi je uvijek bio nekako blah...Ni vrit ni mimo kako bi se reklo. Kašast, s nikakvim posebnim okusom, dosadan. Ali čovjek uči dok je živ, a studentski dani su kod mene poslužili i tome da se naučim kuhati i ispraviti greške.

Evo u čemu je trik koji će vam promijeniti stav o rižotu ako ste radili iste greške kao i ja!

Moja navika u studentskim danima je bila u posebnoj posudi pripremiti gljive ili neko miješano povrće, a posebno skuhati rižu. I ne samo da je to bila velika pogreška, nego sam ja godinama mislila da osim nekog povrća, soli, papra i malo vegete možda za okus, ništa drugo ne treba niti dodati. Da je to to i da ja jednostavno nisam jedna od onih zagriženih ljubitelja rižota.

Međutim, nedavno sam skuhala rižoto na novi način i bilo je to jelo iz raja!

Znam da će nekima ovi savjeti biti očiti, ali za sve one koji se još ne snalaze u kuhanju ovo bi moglo biti korisno.

1. pravilo: rižu ne kuhati u običnoj vodi već je podlijevati temeljcem
2. pravilo - povrtni ili pileći temeljac i malo bijelog vina čine čuda!
3. pravilo: tijekom cijelog kuhanja rižu kuhati na laganoj vatri i stalno je miješati!

Evo što je potrebno za ovaj rižoto s gljivama:
- gljive
- riža
- 1 litra povrtnog ili pilećeg temeljca 
- 1 dl bijelog vina
- malo maslinovog ulja
- sol, papar

Na malo maslinovog ulja sam popržila sitno nasjeckanu kapulu. Nakon minute do dvije dodala sam rižu i dobro je na laganoj vatri izmiješala kako bi se svako pojedino zrno prekrilo maslinovim uljem da ne izgori. 

Kada je riža postala sjajna od ulja, dodala sam 1 dl bijelog vina. Kada god se hrani dodaje vino, cilj je da alkohol ispari, a da ostane bogata aroma samog vina. Za to će biti potrebno ne više od minute do dvije. Kada je nestao miris alkohola, dodala sam polako povrtni temeljac ( vi možete i pileći temeljac, što god imate pri ruci.)

Napomena: Za temeljac vam je u ovom slučaju dovoljna jedna kocka za juhu i 1 litra vode te da temeljac bude uvijek vruć dok budete polijevali rižu!

Što se temeljca tiče, postupak je sljedeći: ne ulijeva se cijela litra temeljca odjednom nego se dodaje po dva paljka (ostali nazivi za paljak koji su meni poznati šeflja, kacijol) potom se to dobro umiješa u rižu i pusti da riža upije temeljac i potom se taj postupak ponavlja sve dok riža nije skuhana.

Dakle, cilj je kontrolirati koliko će riža tekućine upiti da se ne raskvasi i da ne postane kašasta nego kremasta.


Prije svakog novog dodavanja temeljca možete provjeriti je li riža upila tekućinu tako da povučete kuhačom po sredini tave u kojoj radite rižoto i ako vam ostane trag koji se polako vraća na svoje mjesto onda ste na dobrom putu. Ako je vodenasto onda još riža nije upila temeljac i pustite još neko vrijeme da se kuha.

Važno je da tijekom ovog postupka konstrantno miješate rižu i ne dozvolite joj da izgori ili se uhvati za dno tave.

Svako toliko treba probati rižu da se provjeri je li blizu kraja kuhanja. 

Kada je riža pri kraju onda joj se dodaju gljive i pusti se skupa da se skuha do kraja.

Dobro izmiješajte i odmah poslužite.


Ja volim naribati malo Grana Padana ili parmezana prije nego poslužim jelo.

SAVJET: Kako znati koliko riže skuhati za dvije osobe?
Jedna puna šalica za čaj je dovoljna za dvije vrlo obilne porcije riže,  odnosno za tri "normalne" porcije. 


Dobar tek!

četvrtak, 6. prosinca 2012.

Lijena pašta s tunom

Bez obzira koliko je dan lijep ili ja odmorna, nekada mi se ne da kuhati složena jela ako taj dan jedem sama. Ljenost prevlada ili možda obaveze na studiju pa si skuham nešto na brzinu.

Evo što je potrebno za ovu paštu:
- tuna
- kiselo vrhnje
- pašta po izboru (ne špageti!)


Postupak ne može biti jednostavniji. 
Skuham paštu, dodam dvije žlice kiselog vrhnja i tunu. Ako imam Rio Mare tunu onda stavim cijelu, a ako imam neku veću od druge marke onda stavim polovicu otprilike. Ali to sve ovisi koliko vi volite tunu i koju količinu umaka preferirate.

Sve izmiješate i to je to!
Uz to je fina i neka miješana salata s croutonsima i maslinovim uljem.
 


Dobar tek!

petak, 30. studenoga 2012.

Penne sa špekom, gljivama i suhim ljutim papričicama

Kupili ste svježe šampinjone, ali ste procijenili da ipak ne trebate iskoristiti cijelo pakovanje već da biste htjeli makar manji dio sačuvati za sljedeći dan. Međutim, ne možete se sjetiti kako da ih iskoristite, a da pri kuhanju ne potrošite puno vremena.

Evo jednog ukusnog prijedloga!

U frižideru uvijek imam špek hamburger, a suhe ljute papričice mi se uvijek nalaze u kuhinji mešu ostalim začinima jer djau fini oku raznim paštama. Evo kako ih možete spojiti u jako ukusno i brzo jelo!

Za 2 vrlo obilate ili 3 "normalne" porcije će vam trebati:

-  špek hamburger (količina po želji, ja stavim trećinu pakovanja)
- šampinjoni (količina po želji, ja stavim polovicu ili trećinu veće kantice svježih šampinjona)
- 1 vrhnje za kuhanje
- par ljutih papričica
- putar/maslac/ulje 
- sol



Špek nasjeckamo na sitnije kockice i stavimo ga da se poprži u tavi na putru/maslacu/ulju, kako vam je draže. Ja radije u zadnje vrijeme koristim maslac jer mi je ukusniji umak.


Kada špek poprimi tamniju boju i postane pomalo hrskav, dodaju se šampinjoni. Pustimo ih da se poprže na srednje jakoj vatri i otpuste tekućinu. Kada je tekućina pomalo isparila (ne posve) dodamo ljute papričice.
VAŽNO: Za dvije - tri osobe dodam tri papričice i pustim ih da se prže najviše 3 minute jer ja osobno ne volim ljutu hranu, ali mi se sviđa kada osjetim samo laganu paprenost u kombinaciji s gljivama. Za više osoba bih ih duže pustila - do pet minuta, ili bih dodala 5 papričica i opet 2 do 3 minute pustila da se prže.


Pred kraj kuhanja izvadim papričice iz jela da ih netko ne bi slučajno zagrizao. Dodam vrhnje i pustim ga nekoliko minuta da se prokuha.


Probam je li umak dovoljno slan i potom dodam skuhanu penne paštu.


I gotovo u manje od 30 minuta!

Dobar tek!

utorak, 27. studenoga 2012.

Njoki s pršutom, gljivama i kaduljom

Ovo je jedno od mojih omiljenih jela - ne samo jer je jako ukusno nego i jer traje manje od pola sata da ga pripremim, a tijekom tjedna kada nemam puno vremena za kuhanje, baš takav recept mi i treba.

Evo što vam treba za 2 veće porcije:
- njoki
- vrhnje za kuhanje
- (dalmatinski) pršut (količina po želji)
- svježi šampinjoni (količina po želji)
- jedan Zdenka sir
- par listića kadulje
- sol, papar


Na putru ili maslacu popržim sitnije narezan pršut. Pazite da ga ne prepržite jer će postati tvrd - dovoljne su minuta - dvije. Primijetit ćete da je putar ili maslac potamnio malo tijekom prženja. Meni su putar i maslac draži od ulja, ali to je stvar vlastitog ukusa.
Čim primijetite promjenu boje, dodajte gljive. Pustite ih minutu do dvije da se poprže i poprime smećkastu boju. Potom dodajte svega prstohvat soli  da otpuste tekućinu iz sebe, ali nemojte pretjerati sa soli jer je pršut slan.

U ovom trenutku stavite njoke da se kuhaju. Pazite na uputu na pakiranju koliko im je potrebno da se skuhaju.

Dodajte par listića kadulje i pustite da povene na laganoj vatri minutu do dvije. Dodajte vrhnje za kuhanje, jedan Zdenka sir koji dobro umiješajte da se rastopi i pustite da sve prokuha na laganoj vatri.

U međuvremenu su njoki skuhani i kada ih procijedite, dodajte ih smjesi. Probajte umak i procijenite treba li mu još soli i dodajte prstohvat papra ako želite. Ugasite štednjak, dobro umiješajte njoke u umak i odmah poslužite.


Ne može biti lakše!

Ovaj umak možete koristiti i uz meso ili njoke zamijenite paštom po vašem izboru (najbolje paše penne pašta).

Dobar tek!

četvrtak, 15. studenoga 2012.

Moje omiljene obročne salate

Otkada sam se 2009. vratila iz Amerike obožavam velike obročne salate. To valjda jedna od rijetkih zdravih navika (pored raznih vrsta frapea) koju sam stekla tijekom boravka preko bar. Ako Amerikanci nešto znaju raditi to je onda prvenstveno vizualno urediti neko jelo i da samim gledanjem ogladnite. To ne znači da sve mora biti kao na Masterchefu na milimetar uredno, neko više rustikalno ali jako ukusno i naravno veliko! 
 
Ovakve salate su svježe, zdrave i rađene sa sezonskim povrćem. Ne može biti bolje!

Pa evo nekoliko obročnih salata koje ja volim zajedno sa svim sastojcima.

Zelena salata s mladim matovilcem, radičem, suncokretovim sjemenkama, croutonsima i feta sirom u dressingu od balzamičnog octa i maslinovog ulja.

Zelena salata s matovilcem, kukuruzom, cherry rajčicama, croutonsima sa začinskim biljem, naribanim gouda sirom u dressingu od balzamičnog octa i maslinovog ulja.

Zelena salata, radič, riga, mrkva, kukuruz, cherry rajčice, avokado i suncokretove sjemenke u dressingu od balzamičnog octa, maslinovog ulja i malo soli.

 Bresaola s rigom, naribanim Grana Padanom u dressingu od maslinovog ulja i limuna. (Link!)

Riža sa zelenom salatom, cherry rajčicama, tunom i naribanim Grana Padanom prelivena limunovim ili grejpovim sokom. (Link!)

Ovdje nisam ubrojila šopsku salata, salatu od pečenih paprika, francusku salatu i njima slične manje salate koje jedem kao prilog nekom glavnom jelu. Ovo su salate koje jedem same za sebe, ponekad uz dodatak piletine sa žara koju na sitno nasjeckam i dodam na vrh.

Koje vi salate volite?

utorak, 6. studenoga 2012.

Što sam jela ovog rujna u Americi...


Kao što to oni koji me prate na Facebook-u znaju. cijeli rujan sam provela u Sjedinjenim Američkim Državama, točnije u Atlanti jer sam tamo neko vrijeme živjela i svake se godine vraćam u posjet prijateljima. 

Pored neizostavnog shoppinga, izleta i izlazaka, hrana je naravno jedan od mojih omiljenih aspekata američkog života, usprkos činjenici da je neusporedivo slanija, masnija i nezdravija od naše domaće hrane.
No tu moram upozoriti na jednu činjenicu koju neki, koji možda nisu još imali prilike boraviti neki vrijeme u SAD-u, previđaju - u SAD-u ima itekako velikog izbora zdrave hrane, poznatog uzgoja, međutim, ta je hrana u odnosu na "junk" hranu daleko skuplja (premda ništa skuplja od naše hrane s tržnice ili supermarketa s tom razlikom da oni doista znaju odakle im ta hrana dolazi).

Ali, ja ne idem u SAD da jedem hranu koju mogu i doma jesti, iskreno vam to moram priznati, već zato jer jako volim njihove hamburgere, chilli, razne vrste cheesecake-ova i svega ostaloh što nudi "američka" kuhinja.

Evo dakle, što sam ja to sve jela, možda vas inspirira da i vi nešto od toga probate kod kuće napraviti!

Domaće palačinke s borovnicama za doručak.


Chocolate chip cookies za ponoćni "snack"


Kasni doručak u Waffle House-u. Nisam uspjela pojesti cijeli waffle ali blizu sam bila!


Kada bi nas uhvatila glad po putu, obavezno bismo kupili par škartoca raznoraznih slastica - punih šećera i masti, ali genijalnih!


Za ručak se obišno jedu fini sendviči ili salate, a za večere hamburgeri, piletina, roštilj, chilli.


Moj omiljeni restoran u Americi je meksički restoran "Pure" - hrana je izvrsna!


Domaći chilli - ne prepikantan, jede se uglavnom sa kukuruznim muffinom.


Pomfri sa slaninom, jalapeno papričicom, Ranch umak i hamburger sa slaninom - poznata sam u Americi među društvom da jedem puno slanine kamo god da odem. :)


Zadnji tjedan, prije mog odlaska natrag u Hrvatsku, moja prijateljica i ja smo otišle u lokalni tapas bar u predgrađu Atlante prije odlaska u posljednji veliki shopping. 
Iako su porcije bile male, nismo uspjele sve pojesti - pikantni hamburger, kolačić od raka i umakom, bruschette s rajčicom, pomfri s posebim umakom od rajčice i začina, prženi lignji s Ranch umakom i pikantnom marinadom. Za prste polizati!


Nadam se da ću dogodine opet u Atlantu, ali tada ću poslikati i južnjačke klasike : prženu piletinu i waffle, gritz sa sirom, pikantni gritz sa škampima i sve ostalo što južnjačku kuhinju čini posebnom.

Želim vam svima ugodan nastavak tjedna!

utorak, 10. srpnja 2012.

New York Style Cheesecake s malinama

U petak sam otišla doma na vikend. More, sunce, mamina kuhinja - može li biti išta bolje?
Budući da mi je duže vremena dečko spominjao kako bio jeo cheesecake (osvojile su ga raznorazne verzije cheesecakea kada smo bili u Americi u restoranu The Cheesecake Factory) odlučila sam napraviti jednostavnu verziju tipične torte od sira, a kojoj se po želji mogu dodavati voćni ili čokoladni preljevi. Ovo je bila u potpunosti improvizacija jer nisam imala neki konkretni recept i na kraju je ispalo savršeno jer sam iskoristila glavne sastojke koji čine cheesecake. Maline sam dodala jer su mi se činile kao dobar kontrast kremi i sve skupa je ispalo jako osvježavajuće, kremasto i lagano.

Par misli o ovoj torti i vremenu za pripremanje:

Recept je jako jednostavan i sama priprema je jako brza, ali morate samo imati malo strpljenja jer će nakon pečenja pojedinih dijelova trebati počekati da se prohlade da bi se dalje moglo s njima raditi, savjetujem stoga da se ovo radi ili rano ujutro ili navečer pa da torta odstoji u frižideru preko noći prije nego li se posluži.

Moja procjena je da ova torta košta oko 100 kn (ne računajući struju! :) )

Evo sastojaka.

Za biskvit:
- 22 petit beurre keksa (Količinu keksa sam morala prilagodini veličini kalupa - ja volim tanji biskvit, a više kreme. Biskvit je bio oko 1 cm debeo, sasvim dovoljno za ovaj poveći cheesecake.)
- 5 velikih žlica maslaca (otopiti i ohladiti prije uporabe)

Za kremu:
- 60 g glatkog brašna
- 80 g šećera
- 4 jaja
- 600 g krem sira
- 2 kisela vrhnja (oko 260 g)
- 1 žličica ekstrakta vanilije
- malo naribane limunove korice

Za preljev od maslina:
- 500 g odmrznutih malina
- 1 vrećica želatine
- 1 velika žlica šećera


Evo postupka.
1. Za biskvit je potrebno smrviti kekse - najbolje u multipraktiku jer su mrvice onda najsitnije, ali ja ga nisam imala pri ruci pa sam morala upotrijebiti valjak da zdrobim kekse. Kada se spekla torta i kada sam je probala sam shvatila da uopće nije bitno da su keksi savršeno sitni jer na kraju biskvit postane skroz mekan i nema razlike između većih i manjih komadića keksa.

2. Kada se usitne keksi po njima treba politi maslac i dobro ga umiješati u kekse. Cilj je da keksi budu ljepljivi kako bi ih se moglo modelirati u kalup - nije cilj da budu natopljeni u maslacu.

3. U kalup (može biti okrugli ili kvadrati - kakav god već imate) posipajte mješavinu keksa i maslaca i rukom rasporedite po kalupu. Dobro pritisnite kekse na dno kako bi se kasnije što bolje spekli i skrutili. Pecite 15 minuta na 180 stupnjeva.

 Kada se biskvit speče, izvadite ga iz pećnice da se prohladi. Za to vrijeme krenite pripremati kremu.

4. Dakle: u neku veću plastičnu posudu posipajte brašno, šećer, krem sir, vrhnje, ekstrakt vanilije i malo naribane limunove korice. Izmiksajte s ručnim mikserom.

5. Kada ste dobili manje-više homogenu smjesu dodajte jedno po jedno jaje, tj. dodajte jedno jaje, izmiksajte na najnižoj brzini, i tako ostalo.

6. Kada ste gotovi s time i dobili gustu kremu ulijte je preko biskvita i stavite da se peče 40 minuta na 180 stupnjeva. Ako se desi da vam je vrh torte puknuo znači da je temperatura bila previsoka (Meni se to desilo kada sam prvi put radila tortu na 200 stupnjeva - mala pukotina, ništa strašno, ali očito je bila previsoka temperatura, zato savjetujem 180 C).

Pogledajte kako je lijepo ispala krema na 180 stupnjeva! Divota!


Kada istekne 40 minuta ugasite pećnicu i pustite unutra tortu da se postepeno hladi (barem sat-dva).

6. Nakon što se torta ohladi onda se kreće s preljevom kojem treba svega par minuta.
Kada sam tek kretala s biskvitom onda sam ujedno iz frizera izvadila smrznute maline da se postepeno odmrznu i u ovoj fazi kadaje torta ohlađena su i maline spremne.

Maline sam podgrijala na laganoj vatri i dodala odmah žlicu šećera i želatinu koju sam pripremila prema uputi na pakiranju (10 minuta je želatina u prahu odstajala u malo vode da se zapjeni).
Kada sam sve dobro izmiješala ugasila sam plin i pustila da se maline prohlade. Nakon 15tak minuta sam njima prelila tortu i stavila u frižider preko noći.



 Ujutro je torta izgledalo ovako:

 Budući da je torta odstajala preko noći u frižideru, krema je učinila biskvit skroz mekanim i dok sam jedan tortu imala sam dojam da su svi djelovi jednako mekani i sočni. Nema nikakvih tvrdih mrvica, jako je lagana krema ispala (sjećam se da je originalni recept tražio 330h šećera što mi je bilo previše!) i ako recimo netko od ukućana ne voli sir u torti onda bi mu se ovo moglo svidjeti jer se slanoća krem sira i vrhnja uopće ne osjete zbog limuna i vanilije.



  

Torta je nestala u 24 sata. Doslovno. Jeli smo je za dva doručka i poslije ručka prvi dan i svi su bili jako zadovoljni. Baka me pohvalila, a to je velika stvar kada je baka, koja ima zlatne ruke po pitanju kolača, zadovoljna.

Pokušajte i vi, nije nimalo teško, nemate što pogriješiti. Sastojci su sami po sebi jako fini pa kako god da ispadne, sigurno će biti jako fino!

Javite kako vam se svidjela torta i ako ste možda isprobali neki drugi preljev.

P.S. - Biskvit bi bio super i sa Oreo keksima - postupak isti!